Kako voziti po hladnom vremenu

Vožnja tokom zime može biti veoma izazovna, pa je dobra ideja da se pripremimo za hladne dane tako što ćemo se još jednom podsjetiti na ono najvažnije – kako da boravak za volanom učinimo što udobnijim i sigurnijim.

Zimski dani su kao stvoreni za ljenčarenje pod dekom uz toplu čokoladu i omiljene TV serije i filmove. Međutim, u nekom trenutku moramo skupiti hrabrost da izađemo napolje i suočimo se s oštrim zubima njenog veličanstva Zime, koja ne štedi ni nas ni naše četvorotočkaše. „Dosadili ste već s tom zimom“, reći ćete, ali budući da se tokom tog godišnjeg doba drastično povećava učestalost saobraćajnih nezgoda i najčešćih kvarova na vozilima, iskoristit ćemo i ovu priliku da se podsjetimo na neke važne stvari u vezi s ponašanjem za volanom i odgovarajućim održavanjem automobila.

Uticaj vremenskih prilika na sigurnost u saobraćaju ogleda se u činjenici da prilikom loših vremenskih uslova dolazi do smanjenja trenja između guma i površine kolovoza, zatim do smanjene vidljivosti i otežanog upravljanja vozilom. Meteorološki faktori djeluju na automobil i uslove saobraćaja – mehanički (vjetar, kiša, snijeg, poledica), utiču na vidljivost (magla, izmaglica, mrak) i djeluju preko psiho-fizioloških funkcija vozača (atmosferski pritisak, temperatura i vlažnost zraka).

Šta kaže statistika

Čeprkajući po statističkim podacima saznajemo da kiša, magla, snijeg i poledica na putevima predstavljaju značajnu opasnost po sigurnost svih učesnika u saobraćaju. Svakako najveća odgovornost leži na vozačima koji najprije moraju pripremiti svoj automobil za zimu, usvojiti određene navike koji će olakšati boravak za volanom, ali se i adekvatno fizički i psihološki pripremiti za ono što ih očekuje na hladnoj cesti.

Britanski istraživači sumirali su osnovne karakteristike zime na putevima u sljedećim crticama:

• Četvrtina saobraćajnih nesreća povezanih s vremenskim prilikama u vezi su sa snijegom, bljuzgavicom ili ledom;
• Otprilike jedna trećina ispitanika ne vozi sporije tokom vlažnog vremena;
• Zimski mjesec s najviše stradalih u saobraćaju je decembar;
• U poređenju sa zimskim mjesecima, u ljetnim mjesecima ima 29% više smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama (uglavnom zbog veće prosječne brzine kretanja);
• Korištenjem soli na autoputevima smanjuje se stopa saobraćajnih nezgoda za 93%.

Kako voziti po snijegu

Kada voze po zimskom vremenu, mnogi ljudi osjećaju manju li veću nelagodu, strah ili drugi oblik stresa. Razloga za zabrinutost svakako ima, ali vožnja pod stresom i neadekvatno ili pretjerano reagiranje u problematičnim situacijama može imati katastrofalne posljedice. Ako zazirete od vožnje po snijegu, važno je da se informirate i obrazujete o zimskoj vožnji kako biste donosili sigurnije odluke kada se ukaže potreba. S druge strane, možda ste previše sigurni u svoje zimske vozačke vještine, posebno ako vaše vozilo ima pogon na sva četiri točka ili ako se previše uzdate u asistenciju savremenih elektroničkih sistema. Čak i ako automobil dobro podnosi otežane uslove, morate biti oprezni kada vozite po snijegu i ledu, jer niko nije nepobjediv – dovoljna je samo jedna greška koja će vas vratiti u potragu za novim automobilskim dijelovima.

Kada dođe vrijeme da se krene na put tokom zime, postoji jedan cilj: održati kontrolu nad vozilom. Trzaji ili nagle promjene brzine mogu dovesti do gubitka vučne sile, pa zato valja slijediti savjete stručnjaka kako da vozite po snijegu bez gubitka prianjanja na putu.

Ubrzavanje

Ubrzavajte lagano, koristite niske obrtaje i pređite u viši stepen prijenosa što je prije moguće. Krenite u drugoj brzini jer će to smanjiti obrtni moment i umanjiti proklizavanje točkova – neki automobili imaju zimski način rada, koji obavlja isti posao. Lagano pritišćite papučicu gasa, čak i ako to znači da će vam trebati više vremena da postignete željenu brzinu. Previše pritiskanja papučice gasa može dovesti do gubitka vučne sile i okretanja pogonskih točkova.

Tokom vožnje održavajte sigurnu udaljenost od vozila ispred – stručnjaci savjetuju da to bude čak 10 puta veći razmak od uobičajenog. Tokom vožnje uzbrdo, kada imate dovoljno prostora ispred sebe, možete održavati konstantnu brzinu bez potrebe za mijenjanjem stepena prijenosa. Pri kretanju nizbrdo, koristite niži stepen prijenosa i pokušajte izbjegavati kočenje osim ako nije neophodno i, opet, pazite da ostavite dovoljno prostora između sebe i automobila ispred.

Pridržavajte se ograničenja brzine na svim putevima. Veće brzine, naime, mogu dovesti do smanjenog prianjanja guma, čime se povećava rizik od proklizavanja. Jedan od načina da brzinu držite pod kontrolom je da koristite niži stepen prijenosa na mjenjaču i, umjesto da koristite kočnice za usporavanje, držite automobil u nižem stepenu prijenosa. Ako koristite ručni mjenjač, pažljivo uključujte kvačilo – ako ga aktivirate naglo poslije nakon značajnog ubrzanja, točkovi mogu izmaći kontroli. Savremeni automatski mjenjači dobro sarađuju sa sistemima za kontrolu proklizavanja i prilagođavaju se niskim nivoima vuče.

Skretanje

Kao što ubrzanje i kočenje treba obavljati nježno i postepeno, na sličan način se treba ophoditi i prema sistemu za upravljanje, jer odsječni i nagli pokreti redovno dovode do proklizavanja.

U slučaju preupravljanja (eng. oversteer) dolazi do proklizavanja stražnjih točkova - kada prebrzo skrećete na snijegu ili ledu, težina vozila se prebacuje na prednju osovinu, a zadnje gume gube prianjanje. Stražnji dio automobila će se okrenuti prema vanjskoj strani skretanja, a ne prema pravcu kojim upravljate. Tada treba upravljati u pravcu klizanja i lagano ubrzavati dok se ne povrati kontrola. Nikako ne treba pritisnuti kočnicu ili prekomjerno kompenzirati širokim i naglim pokretima upravljača.

Kada je riječ o podupravljanju (eng. understeer), govori se o proklizavanju prednjih točkova. Kada prednje gume izgube prianjanje, pokreti upravljača neće uticati na smjer kretanja automobila – samo će se nastaviti kretati u trenutnom pravcu. U tom slučaju treba skloniti nogu s papučice gasa i polako okrenuti točak natrag ka centralnom položaju dok prednje gume ne povrate prianjanje. Nikako ne treba skretati jače u pravcu skretanja ili pritiskati kočnicu.

Kočenje

Slično kao u slučaju gasa, pedalu kočnice koristite za postepeno usporavanje, ne za iznenadna zaustavljanja. Kočenje je recept za proklizavanje po klizavom putu i zato kada se približavate krivini, kočite prije nego što počnete okretati volan. Ako automobil izgubi prianjanje, skinite nogu s gasa i pazite da točkovi budu usmjereni u pravcu u kojem želite ići. Ako osjetite proklizavanje, lagano se uvucite u njega – na primjer, ako stražnji kraj automobila klizi udesno, usmjerite točkove udesno. Ne skidajte ruke s volana i ne pritišćite kočnicu.

Ako je vozilo opremljeno sistemom protiv blokiranja kočnica (ABS), možda ćete osjetiti pulsiranje kada pritisnete pedalu kočnice. Ako se to dogodi, nemojte odustajati od kočenja – držite nogu čvrsto na kočnici i vjerujte da će ABS dobro obaviti zadatak.

Svjetla

Provjerite sijalice farova, kočiona svjetla, pokazivače smjera i unutrašnja svjetla. Obavezno provjerite i kočiona svjetla prikolice i pokazivače smjera, ako je potrebno. Kada vozite po jakom snijegu, obavezno koristite kratka (oborena) svjetla. Ako vidljivost padne ispod 100 metara, uključite svjetla za maglu, ali ne zaboravite ih isključiti kada se vidljivost poboljša. Naočale za sunce mogu pomoći da se smanji odsjaj niskog zimskog sunca na snijegu.

Uslovi na putu

Ako poslije novih padavina put nije posipan, pokušajte voziti po tragovima točkova, gdje će sabijeni snijeg osigurati bolje trenje guma. Kočenje, upravljanje i dodavanje gasa treba raditi postepeno, a ravnomjernom promjenom stepena prijenosa treba obezbijediti veći broj obrtaja (nižu brzinu) od uobičajene. Smanjite brzinu i ostavite više vremena za zaustavljanje i korekcije upravljanja (to je posebno korisno kada izbjegavate udarne rupe na putu).

Konačno, važno je razmisliti o okruženju u kojem vozite, posebno o mikro-klimatskim uslovima na pojedinim dionicama puta. To mogu biti područja do kojih sunce nije stiglo, a koja bi mogla ostati okovana ledom kada se ostatak puta odmrzne. Mostovi su dobar primjer: obično se prvi smrzavaju, a posljednji odmrzavaju i često se na njima stvara „crni led“ (tanki sloj providnog leda preko asfalta koji se teško uočava).

Zaustavljanje u nuždi

Ako se zaglavite na putu, bilo zbog iznenadnog kvara ili saobraćajnih uslova, pridržavajte se sljedećih preporuka.

• Ne udaljavajte se previše od automobila jer postoji rizik da se dezorijentirate.
• Nemojte držati motor uključenim tokom dužeg vremenskog perioda. Umjesto toga, pustite ga radi dovoljno dugo da ostane topao, a zatim ga ponovo isključite kako biste izbjegli trovanje ugljen-monoksidom.
• Uključite svjetla u kabini da biste lakše privukli pažnju.

Znaci da automobil nije spreman za zimu

Prije nego što zaključimo priču o zimskim čarolijama na četiri točka, skrećemo još jednom pažnju na simptome i znakove koje daje vozilo kojem treba posvetiti još malo pažnje prije nego što se njime krene po ledenim putevima.

1. Kočnice se ponašaju nekako drugačije. Neuobičajeni zvukovi škripanja, mljevenja ili trenja, zanošenje vozila prilikom kočenja ili „duga” spužvasta pedala kočnice ukazuju na problem s kočionim sistemom; diskove i pločice treba provjeriti kvalificirani mehaničar ako niste sigurni u vlastitu procjenu.
2. Puno obrtaja, malo snage. Skok obrtaja motora pri jačem pritiskanju pedale gasa, koji nije praćen adekvatnim ubrzanjem, glavni je znak da kvačilo proklizava. U tom slučaju, nažalost, nema jeftinog rješenja - kvačilo će se morati zamijeniti. Ne ostavljajte taj popravak „za bolja vremena“ jer to može oštetiti neke dijelove motora.
3. Isprekidani zvuk kuckanja u točku. Povremeno kuckanje ili šum – posebno prilikom oštrijeg skretanja – može ukazivati na istrošeni ležaj točka ili spojnicu pogonskog vratila. Ako se zanemari, to bi na kraju moglo izazvati skupo oštećenje sklopa glavčine i sistema ovjesa i dovesti do gubitka pogona.
4. Skupljanje kondenzacije na prozorima. Stalno smrzavanje, odmrzavanje i kondenzacija mogu dovesti do nakupljanja vode u različitim dijelovima vozila. Ako vlaga prodre u električne i elektroničke instalacije, to se može manifestirati preskakanjem tokom paljenja motora, kvarom električnih podizača prozora ili centralne brave. U svakom slučaju, potrebno je pronaći izvor vlage i riješiti problem prije nego što se zakomplicira.
5. Motor štuca. Oklijevanje pri ubrzanju može biti znak problema u sistemu za dovod goriva – ako dugo vozite „na rezervi“, moguće je da se u filteru nakupila nečistoća s dna rezervoara. Neravnomjeran rad motora može biti i krivica dotrajalih svjećica i/ili kablova. Oba kvara treba sanirati prije nego što motor počne više patiti.
6. Lupanje ispod haube. Glasno kuckanje ili lupanje i drugi čudni zvuci koji dopiru iz dubine motora nikad nisu dobra vijest. Ako se iznenada začuje jako zveckanje, odmah isključite motor i provjerite nivo ulja u motoru. Ako je nivo maziva ispod minimuma označenog na kontrolnoj šipki – ili se nivo uopće ne registrira – dolijte motorno ulje odgovarajuće klase. Možda ćete spriječiti veću havariju.
7. Motor ne reagira na pokretanje. Niske temperature loše utiču kako na mehaničke tako i na elektroničke komponente sistema za paljenje motora. Ispražnjen akumulator ili zaglavljeni starter (anlaser) predstavljaju kvarove koji „obraduju“ brojne vozače kada se rano ujutru upute na posao. Često se dešava i da alternator ne obavlja funkciju dopunjavanja akumulatora, pa i njega treba staviti na listu za provjeru.