Udobnost i sigurnost na prvom mjestu
Prilikom kretanja vozila po podlozi dolazi do djelovanja različitih sila i posljedičnih oscilacija koje bitno utiču na osnovne osobine vozila - stabilnost, udobnost i upravljivost. Da bi se te oscilacije smanjile i očuvale dobre vozne karakteristike neophodan je ispravan sistem za vješanje (ogibljenje).
Zadatak sistema za vješanje je da pruži elastičnu vezu između točka i karoserije, odnosno da osigura stabilnost vozila u različitim uslovima vožnje. To je posebno važno pri većim brzinama kretanja, kada su sile koje djeluju na vozilo višestruko jače i tada je od ključnog sigurnosnog značaja obezbijediti što je moguće veće ublažavanje udarnih opterećenja, prigušenje (amortizaciju) udara i oscilacija i stabilnost vozila, posebno pri kretanju u krivinama.
Komponente sistema ovjesa
Sistem ovjesa u općem slučaju predstavlja vrlo složen sistem koji se sastoji od četiri podsistema ili mehanizma. To su:
- mehanizam za vođenje točka: elementi za vođenje, osiguravaju relativno pomjeranje točka u odnosu na okvir ili karoseriju i prenose horizontalne reaktivne sile s točka na okvir ili karoseriju (poluge, oslonci, zglobovi);
- elastični oslonci (elastični elementi): prenose vertikalne reaktivne sile na okvir ili karoseriju i ublažavaju udarna opterećenja (opruge);
- elementi za prigušivanje osciliranja: prigušuju oscilacije elastičnih oslonaca, odnosno sistema ovjesa i cijelog vozila te ublažavaju udarna opterećenja (amortizeri);
- stabilizatori: pružaju veću stabilnost vozila pri kretanju u krivini.
Prema vrsti i karakteru elemenata za vođenje točka sistemi vješanja se dijele na zavisne i nezavisne. Kod zavisnih sistema koristi se sistem „krutog mosta“ (pogonskog ili upravljačkog), kod kojeg kruta greda vezuje lijevi i desni točak tako da se pomjeranje jednog točka prenosi i na drugi. Zavisni sistemi vješanja koriste se na upravljačkim mostovima teretnih vozila. Nezavisni sistemi vješanja se koriste na upravljačkim mostovima putničkih vozila, a sve češće i na njihovim pogonskim mostovima. Kod nezavisnih sistema, pogonski most se ne izrađuje u jedinstvenom krutom kućištu, već se točkovi vezuju s diferencijalom preko poluvratila izvedenih u obliku zglobnih prenosnika, uglavnom asinhronih (nejednakih ugaonih brzina).
Elastični elementi sistema vješanja obuhvataju metalne dijelove – lisnate opruge (gibnjeve), zavojne (spiralne) opruge, torzijske opruge (štapovi) i nemetalne komponente – pneumatske i hidraulične elastične elemente, kao i njihove kombinacije (uključujući gumene komponente na nosačima motora, sponama i kuglama). Elementi za prigušivanje osciliranja su amortizeri, a o njima možete pročitati više u posebnom članku na blogu. Stabilizatorske opruge (stabilizatori) se koriste u cilju smanjivanja bočnog naginjanja vozila i najčešće se koristi torzijski tip.
Održavanje sistema vješanja
Na životni vijek komponenti sistema vješanja utiču brojni faktori:
- stanje saobraćajnica,
- opterećenje vozila,
- kilometraža,
- način vožnje,
- uticaj okoline (hladnoća i toplota, prašina, prljava i slana voda).
Tokom eksploatacije kontinuirano opterećenje dovodi do habanja opruga, odnosno zamora i gubitka elastičnosti tako da opruge postepeno gube sposobnost da se vrate na originalnu veličinu (korištene opruge će zato biti duže od novih). Zamjena dotrajalih opruga je važna jer ispravne opruge osiguravaju lakšu vožnju i bolju kontrolu pravca kretanja, produžavaju radni vijek amortizera i drugih komponenti ovjesa, uključujući pneumatike, te održavaju pravilan razmak između vozila i zemlje. Prilikom zamjene opruga uvijek ih treba mijenjati u parovima, lijevo i desno, a poželjno je istom prilikom zamijeniti i amortizere (da bi se osiguralo maksimalno prianjanje pneumatika, uvijek treba zamijeniti amortizere i opruge zajedno).
Oscilirajuća ramena povezuju točkove sa šasijom i omogućavaju pravilno funkcioniranje amortizera, a gumene i metalne čahure preko kojih su ramena montirana također smanjuju prenos vibracija do putničke kabine. Oscilirajuća ramena se najviše oštećuju pri brzoj vožnji preko neravnih površina, kada apsorbiraju silovite udare pri kontaktu s ispupčenjima i rupama.
Ležajevi točka smanjuju trenje između dva spojena dijela koji rotiraju duž iste ose, odnosno omogućavaju točkovima da rotiraju u odnosu na šasiju (sastoje se od većeg broja kuglica ili valjaka koji su smješteni u termootpornom kavezu i dva prstena). Ležajevi se ne mogu servisirati i treba ih zamijeniti čim se uoči buka koja dolazi iz točkova pri brzinama između 80 i 120 km/h. Njihovu zamjenu ne treba dugo odlagati jer istrošeni ili oštećeni ležajevi uzrokuju brzo trošenje drugih komponenata točkova i ovjesa.
Homokinetički zglobovi prenose obrtni moment i snagu od mjenjača do pogonskih točkova i pomažu radu amortizera. Štitnici od termoplastičnih elastomera sprečavaju ulazak prašine i prljavštine u homokinetičke zglobove, koji zato traju veoma dugo. Do njihovog oštećenja dovode nedostatak masti, oštra vožnja (gradska i terenska), temperaturni ekstremi, udari. Homokinetičke zglobove treba temeljito pregledati svake dvije godine.
Oslušnite svoj automobil
Prvi i najvažniji znak da je došlo vrijeme za kontrolu sistema vješanja odnosi se na neuobičajene zvukove koji se pojavljuju tokom vožnje. Pored toga, promjena ponašanja vozila pri upravljanju po neravnom terenu treba skrenuti pažnju na probleme s određenom komponentom ogibljenja. Prije nego što odete kod mehaničara, obratite pažnju na prirodu novih zvukova koje čujete: odakle potiču zvukovi (u gornjem dijelu automobila ili bliže podlozi), kakav je karakter zvuka (udarac metal od metal, škripa gumenih površina) te pojačava li se zvuk ili smanjuje u određenim uslovima vožnje (sporija ili brža vožnja, kretanje po ravnom ili neravnom terenu).
