Recikliranje automobila

Prosječan automobil se sastoji od više od 30.000 odvojenih dijelova. Tokom vremena svi ti dijelovi će se istrošiti i zahtijevat će popravke ili zamjene – neki od njih se mogu lako popraviti ili zamijeniti, dok se drugi šalju u postrojenja za recikliranje na kraju radnog vijeka automobila.

Automobilski otpad je jedan od najvažnijih ekoloških problema savremenog svijeta. Vozila se proizvode od najrazličitijih vrsta materijala i na kraju životnog ciklusa ti kompleksni materijali se ne mogu direktno ponovo eksploatirati. Tokom procesa recikliranja automobila primjenjuju se različite metode i tehnologije, odnosno postupci (ručna separacija, usitnjavanje i fizičke metode separacije) koji omogućavaju dobijanje finalnih proizvoda, istorodnih materijala (metal, plastika, guma, staklo) koji su pogodni za proizvodnju novih materijala.

Recikliranje automobila može biti veoma unosan posao i za pojedince i za državu. Recikliranje je u porastu jer sve više ljudi shvata koliki je njegov značaj u borbi za ekološki održivu životnu sredinu. Ideja velikih deponija, „groblja automobila“, pokazala se lošom jer takve deponije negativno utiču na životnu okolinu, dok istovremeno predstavljaju veliku mogućnost za korištenje sekundarnih sirovina.

Šta se može reciklirati?

U savremenim pogonima za recikliranje automobila moguće je reciklirati od 80% do 90% mase automobila. Sam proces recikliranja automobila je složen zbog velikog broja različitih materijala koji ulaze u sastav automobila. Staklo se uglavnom ne prerađuje u pogonima za proizvodnju stakla zbog svog složenog hemijskog sastava, već se usitnjeno koristi u građevinarstvu kao dodatak betonu. Različite tekućine (gorivo, ulja i rashladne tekućine) dodatno kompliciraju proces recikliranja zbog svog hemijskog sastava i toksičnosti, zbog čega se moraju posebno sortirati i odložiti do hemijskih postrojenja gdje se mogu preraditi. Guma se industrijski prerađuje i koristi za dobijanje različitih proizvoda (podne obloge, dodatak asfaltu, gumene podloge za dječja igrališta, zaštitne ograde i slično).

Dijelovi automobila koji predstavljaju naročito veliku opasnost po životnu sredinu su: akumulatori, prekidači na bazi žive i različite vrste filtera. S tim dijelovima treba oprezno postupati i oni po pravilu imaju poseban tretman.

Proces recikliranja

U primjeni su dvije osnovne tehnologije recikliranja automobila, koje se razlikuju po načinu sortiranja materijala. Prva tehnologija se zasniva na optičkoj separaciji – ručnom odvajanju sastavnih dijelova automobila, dok druga tehnologija koristi kombinaciju više metoda (usitnjavanje, gravitacijske i specijalne metode separacije) – u tom slučaju automobil se cio usitnjava u specijalnim drobilicama, a zatim se dobijeni proizvod usitnjava dalje i tretira nekom od metoda separacije.

Sam proces recikliranja u savremenim pogonima odvija se u sljedećim koracima:

1. Uklanjanje opasnih dijelova (tekućine, filteri, akumulatori)
2. Drobljenje (razbijanje karoserije na male komade pomoću velikih rotacijskih čekića)
3. Separacija metala od nemetalnih dijelova (usitnjeni dijelovi na traci izlažu se djelovanju snažnog magneta)
4. Usisavanje (usisivač velike snage uklanja lakše materijale s trake – pjenu, gumu, tkaninu i laku plastiku)
5. Separacija teških elemenata (obojeni metali i teška plastika ostaju na transporteru i sakupljaju se kako bi se prenijeli u drugi centar na razdvajanje)
6. Recikliranje plastičnih polimera (ključni korak jer se pri izradi modernih automobila koristi i do 20 različitih vrsta plastike)
7. Odvajanje lakih elemenata (pjena, laka plastika, guma)

Odlaganje tekućina. Na početku je najvažnije da se sva ulja i tekućine isprazne iz vozila. Tokom rastavljanja vozila mogu nastati varnice koje mogu reagirati sa zapaljivim tekućinama, a osim što izazivaju opasnost od požara, aromatična isparenja su štetna. Pravilno odlaganje tekućina pomaže da se automobil reciklira brže i sigurnije za životnu sredinu.

Uklanjanje dobrih dijelova. Mnogi dijelovi vozila koji se mogu reciklirati pogodni su za buduću upotrebu (npr. alternator, hladnjak, branik ili neka druga komponenta karoserije).

Automobilski dijelovi koji se mogu reciklirati

Što se tiče automobilskih dijelova koji se mogu reciklirati i ponovo koristiti ili prodati, u njih se ubrajaju sljedeće komponente.

Motori. Mnogi mehaničari i entuzijasti završili su neke sjajne projekte na korištenim motorima. Čak i ako se motor ne može spasiti, može se rastaviti radi korištenja drugih dijelova motora.

Akumulatori. Akumulatori za automobile spadaju u dijelove s najvišim procentom recikliranja. Većina država ima jasne propise o pravilnom odlaganju akumulatora, jer oni sadrže materije koje su izuzetno toksične po životnu sredinu.

Gume. Automobilske gume nisu naročito biorazgradive i zato je važno da se recikliraju kad god je moguće. Istrošene automobilske gume se višestruko usitnjavaju i koriste u proizvodnji podloga za igrališta, asfalta, pa čak i benzina.

Mjenjači. Slično motorima, mjenjači i drugi dijelovi za prijenos snage se mogu rastaviti, renovirati i ponovo koristiti.

Rezervoari goriva. Ti dijelovi se mogu jednostavno reciklirati, uz odgovarajući obradu.

Filteri za ulje i motorno ulje. Vrijedi slično kao za akumulatore – odlaganje u skladu s propisima je nužno radi sprečavanja veće ekološke štete. Slično važi i za druge tekućine u automobilu.

Staklo. Automobilska stakla se, slično gumama, veoma sporo razgrađuju prirodnim putem, pa je njihovo recikliranje od izuzetnog značaja. Automobilsko staklo se može koristiti za pravljenje flaša, podnih pločica, nakita i drugih proizvoda.

Metalni otpaci. Automobili se sastoje od mnogo metalnih dijelova koji su napravljeni od aluminija i vrijednih legura. Aluminij se može potpuno reciklirati i od njega se mogu praviti ambalažni elementi, limenke i dijelovi za vozila (felge, blok motora ). „Staro gvožđe“, odnosno čelik, je uvijek na cijeni zbog širokih mogućnosti ponovnog korištenja, a veoma vrijedni su i bakar iz kablova, žica i drugih komponenti električnih i elektroničkih instalacija u automobilu.

Elektropokretač i alternator. Ti dijelovi automobilske elektrike sadrže vrijedne materijale koji se mogu reciklirati, a ponekad se mogu i efikasno servisirati.

Tekućine – gorivo, rashladna tekućina, tekućina za pranje vjetrobranskog stakla. Te tečnosti se mogu izvaditi, očistiti, ponovo koristiti ili reciklirati.

Pumpe za vodu. Pumpe za vodu se također mogu ponovo koristiti i reciklirati, jer spadaju u najdugotrajnije dijelove.

Plastika. Sva plastika s vozila i dijelovi unutrašnjosti mogu se reciklirati kako bi se koristili za nove proizvode.

Pojasevi i crijeva. Također se mogu ponovo koristiti ako su u dovoljno dobrom stanju.

Katalizatori. Katalizator je dio ispušnog sistema koji smanjuje emisiju štetnih plinova, a može se lako reciklirati.

Zbog složenog sastava automobila, njihovo uspješno recikliranje je moguće samo uz odgovarajući tretman svih sastavnih komponenti. Tehnologije prerade takvih materijala su složene, ali s ekonomskog i posebno ekološkog stanovišta trošak koji one iziskuju je više nego opravdan. Recikliranje čelika štedi energiju i prirodne resurse: industrija čelika štedi dovoljno energije da napaja otprilike 18 miliona domaćinstava godišnje. Pored toga, recikliranjem metala također se koristi otprilike 74% manje energije u poređenju s njegovom proizvodnjom. Pametnom dosta.